Koreni dobre sreće 

PODACI O GOŠOU: 

Ničiren Dajšonin je napisao ovo pismo na Minobuu poslednjeg meseca 1281. godine, Kubo-no-ami, zahvaljujući joj na ponudama koje mu je poslala. Malo se zna o Kubo-no-ami, udovici koja je živela sa svojom kćerkom u okrugu Fuđi u provinciji Suruga. Iz sadržaja nekoliko Gošoa upućenih njoj, izgleda da je bila vernik čiste vere i da je često slala ponude Dajšoninu. Originalno pismo više ne postoji, ali je kopija koju je napravio Nikko Šonin sačuvana. 

U odgovoru na Kubo-no-amine poklone, Dajšonin u ovom pismu komentariše tradicionalnu praksu nuđenja poklona za dobro budizma kao način zasađivanja "dobrih korena" ili prikupljanja zasluga i dobre sreće. U uvodnom pasusu, on objašnjava da dobrobiti stečene darovanjem zavise od vremena, mesta i ličnosti kojoj su ponude učinjene. Štaviše, iskrenost u činu ponude i zaslužnost ličnosti ili učenja kojima su ove ponude upućene su takođe od vitalne važnosti. Obimno darovanje može izgledati vredno divljenja, ali ako ono proizlazi iz bogatstva pribavljenog povređivanjem i iskorišćavanjem drugih, onda nikada neće proizvesti dobrobit, čak i ako je ponuđeno za dobro budizma. Osim toga, čak i ako se nudi pošteno stečeno bogatstvo, čista srca, takva darovanja neće proizvesti zaslugu ako su učinjena nekom učitelju pogrešnih učenja. Kubo-no-amini pokloni, Dajšonin kaže, behu ponuđeni ne samo čistog srca već i za dobro Lotos Sutre. Prema tome, jedino bude same mogu premeriti veliku zaslugu koju je zaslužila. 
 
Nazad u gošo


Preveo Mića Mijatović 23. 02. 2000. u Beogradu
Izvor: Major Writings of Nichiren Daishonin; tom 7