Koreni dobre sreće
PODACI O GOŠOU:
Ničiren Dajšonin je napisao ovo pismo
na Minobuu poslednjeg meseca 1281. godine, Kubo-no-ami, zahvaljujući joj
na ponudama koje mu je poslala. Malo se zna o Kubo-no-ami, udovici koja
je živela sa svojom kćerkom u okrugu Fuđi u provinciji Suruga. Iz sadržaja
nekoliko Gošoa upućenih njoj, izgleda da je bila vernik čiste vere i da
je često slala ponude Dajšoninu. Originalno pismo više ne postoji, ali
je kopija koju je napravio Nikko Šonin sačuvana.
U odgovoru na Kubo-no-amine poklone,
Dajšonin u ovom pismu komentariše tradicionalnu praksu nuđenja poklona
za dobro budizma kao način zasađivanja "dobrih korena" ili prikupljanja
zasluga i dobre sreće. U uvodnom pasusu, on objašnjava da dobrobiti stečene
darovanjem zavise od vremena, mesta i ličnosti kojoj su ponude učinjene.
Štaviše, iskrenost u činu ponude i zaslužnost ličnosti ili učenja kojima
su ove ponude upućene su takođe od vitalne važnosti. Obimno darovanje može
izgledati vredno divljenja, ali ako ono proizlazi iz bogatstva pribavljenog
povređivanjem i iskorišćavanjem drugih, onda nikada neće proizvesti dobrobit,
čak i ako je ponuđeno za dobro budizma. Osim toga, čak i ako se nudi pošteno
stečeno bogatstvo, čista srca, takva darovanja neće proizvesti zaslugu
ako su učinjena nekom učitelju pogrešnih učenja. Kubo-no-amini pokloni,
Dajšonin kaže, behu ponuđeni ne samo čistog srca već i za dobro Lotos Sutre.
Prema tome, jedino bude same mogu premeriti veliku zaslugu koju je zaslužila.
Preveo Mića
Mijatović 23. 02. 2000. u Beogradu
Izvor: Major Writings
of Nichiren Daishonin; tom 7
|
|